Radio roman

Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu. Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo. Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević

Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu. Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo. Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević

Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu. Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo. Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević

Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu. Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo. Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević

Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu. Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo. Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević

Dijelom roman ceste, dijelom priča o silom prilika raseljenima iz tzv. tranzicijskih zemalja, najvećim dijelom tekst o stjecanju samosvojnosti žene neminovno sputane brakom s dominantnim mužem. Majka joj kaže da najteže je prvih dvadeset godina braka, prijateljice je pokušavaju utješiti kad se žali da živi po hotelskim sobama i ne mora čistiti, kuhati. Privremeno se skrase u Londonu, pa koliko god da je grad osvoji, bježat će, vratiti se i napokon shvatiti što doista želi, naći „svoje“ ljude i krenuti na vlastitu stradu fortunatu. Na tom putu okućit će se u Zagrebu, sama i svoja, zadovoljna jer postala je: čuvarkuća-vagabund. Na cesti sreće. - piše Jadranka Pintarić u najavi ovoga romana koji je u vrlo kratkom vremenu od svejega izlaska osvojio publiku, kritiku te ušao u finale prestižne nagrade T portala za knjigu godine. U radijskoj adaptaciji samosvijest žene te uloga njezine obitelji i sredine u njezinu oslobađanju čine okosnicu interpretacije, a humor autorice izlazi na površinu. Režirala i za radio adaptirala: HANA VEČEK Igrali su: Petra Svrtan, Dado Ćosić, Gordana Gadžić, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Zoran Čubrilo, Nikolina Prkačin i Maja Posavec. Tonmajstor: Tomislav Šamec Glazbeni dramaturg: MARO MARKET Urednica: NIVES MADUNIĆ BARIŠIĆ

Roman Vjerojatno zauvijek, uspješnog autora Gordana Nuhanovića, prividno je neambiciozna proza o muškom svijetu u srednjim godinama i životnim emocijsko-duhovnim dvojbama koje ih logično pritom pojačano salijeću. U osnovi, autorov je roman obiteljski roman, reklo bi se, o muškoj "meno-pauzi", problemima braka i djece, poljuljane emocije i zadnjih izvanbračnih avantura, ali je autor pritom profinjeni ironizator vlastitih izgubljenih likova i njihovih groteskno-farsičnih lutanja u želji za namicanjem aure mladosti, koja dakako polako a neizbježno prolazi. Dramatizacija: Dubravko Torjanac Režija: Dejan Šorak

Maša Kolanović, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, autorica je brojnih književno-teorijskih radova, knjige o popularnoj kulturi bivše države, a Sloboština Barbie jest njezin prvi roman . Prividno iz dječjeg motrišta, a s puno nenametljivih ironizacijskih signala, djeca pričaju o dobu igre s poznatim lutkama Barbie i Kenom. Kroz svijet igre i mašte, statusnog nadmetanja ili pak trenutačnog prijateljstva, tj. čaroliju zadnje igrive bezbrižnosti, prelama se obris nove države s pripadnim tektonskim promjenama društveno-političkog života.

Žena je ubila muža, nasmrt ga je ubola nožem, bilo je to ubojstvo na mah. Ni susjedi ni obitelj ne mogu vjerovati da je to bila u stanju učiniti jer, bez obzira na povremene svađe, oni su bili sasvim normalan par. Kako to da je Lada Lončar – nježna žena, majka djevojčice – ubila supruga, uglednog sveučilišnoga profesora? Sada na odsluženju kazne u ženskoj kaznionici, okružena najrazličitijim prijestupnicama, može promišljati o tome što je dovelo do toga da odustane od šminke, kako je ostala bez prijateljica i zašto se odrekla karijere. Kako je postala supruga zatvorena u četiri zida svoga stana jednako kao sada u zatvoru? Tko je bio njezin muž, osoba koju su obožavali njezina majka i svi ostali, tko je stvarno bio taj mister savršeni? Sigurna kuća čita se u dahu i ostavlja bez daha. Marina Vujčić pripovijeda o nasiljima o kojima se ne piše u novinama, o ženama koje pate i ne uspijevaju naći izlaz. Sigurna kuća krik je protiv verbalnog i psihičkog nasilja, upozorenje da ne prihvaćamo zdravo za gotovo živote svojih prijatelja te nadasve roman o tome da uvijek trebamo biti prvo lice svoga života. (Fraktura) U radijskoj adaptaciji trenutno jednog od najčitanijih hrvatskih romana igrali su: Jelena Miholjević, Petra Svrtan, Frano Mašković, Katarina Arbanas, Davor Svedružić, Karmen Sunčana Lovrić , Dora Polić Vitez, Mladen Vujčić, Marija Kolb, Dunja Fajdić i Irena Tereza Prpić. Adaptaciju potpisuje Ivana Gudelj, a režiju Stephanie Jamnicky. ton majstor Srđan Nogić, a glazbena dramaturginja Franka Mešrović.

Roman je fokusiran na pet ženskih sudbina koje se u završnici romana dodiruju i isprepliću, kako na narativnoj, tako i na simboličnoj razini. Podijelivši roman na tri veća dijela koja obuhvaćaju dramatične situacije u životu pet žena (Glissando, Pizzicato, Vibrato), autorica provodi lajt-motiv gitare koja se začinje u sjemenki drveta, nastaje iz smreke i palisandrovine, prelazi iz ruke u ruku formirajući ljudske sudbine i stvarajući glazbu koja se nalazi i u samoj potki romana. Suptilno štivo koje u sebi sjedinjuje stvarnosne, bajkovite i simbolične elemente, a dinamična radnja i osebujni likovi mogu privući i širu čitateljsku publiku. Kristina Gavran dobila je za djelo 'Gitara od palisandra' Nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora 2019.-te. Redateljica Silva Ćapin, tonmajstorica : Lana Deban, glazbeni urednik MAro Market, Igrali su: Dijana Vidušin, Hrvojka Begović, Dean Krivačić, Mia Krajcar, Slavko Juraga, Iva Mihalić, Helena Buljan, Frano Mašković,Vanda Winter, Ivan Jončić, Natalija Đođević, Asja Jovanović, Biserka Ipša, Igor Kovač i Jerko Marčić.

Roman je fokusiran na pet ženskih sudbina koje se u završnici romana dodiruju i isprepliću, kako na narativnoj, tako i na simboličnoj razini. Podijelivši roman na tri veća dijela koja obuhvaćaju dramatične situacije u životu pet žena (Glissando, Pizzicato, Vibrato), autorica provodi lajt-motiv gitare koja se začinje u sjemenki drveta, nastaje iz smreke i palisandrovine, prelazi iz ruke u ruku formirajući ljudske sudbine i stvarajući glazbu koja se nalazi i u samoj potki romana. Suptilno štivo koje u sebi sjedinjuje stvarnosne, bajkovite i simbolične elemente, a dinamična radnja i osebujni likovi mogu privući i širu čitateljsku publiku. Kristina Gavran dobila je za djelo 'Gitara od palisandra' Nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora 2019.-te. Redateljica Silva Ćapin, tonmajstorica : Lana Deban, glazbeni urednik MAro Market, Igrali su: Dijana Vidušin, Hrvojka Begović, Dean Krivačić, Mia Krajcar, Slavko Juraga, Iva Mihalić, Helena Buljan, Frano Mašković,Vanda Winter, Ivan Jončić, Natalija Đođević, Asja Jovanović, Biserka Ipša, Igor Kovač i Jerko Marčić.

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. "Ardura" je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno. Redateljica; Katja Šimunić, dramatizacija Sanja Lovrenčić, tonmajstor: Dubravko Robić, glazbena urednica: Adriana Kramarić, glumili su: jelena Miholjević, Mladen Vasary, Hrvojka begović, Dunja Fajdić, Mladen Vujčić, Ivana Boban, Franka Meštrović.

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. "Ardura" je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno. Redateljica; Katja Šimunić, dramatizacija Sanja Lovrenčić, tonmajstor: Dubravko Robić, glazbena urednica: Adriana Kramarić, glumili su: jelena Miholjević, Mladen Vasary, Hrvojka begović, Dunja Fajdić, Mladen Vujčić, Ivana Boban, Franka Meštrović.

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. "Ardura" je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno. Redateljica; Katja Šimunić, dramatizacija Sanja Lovrenčić, tonmajstor: Dubravko Robić, glazbena urednica: Adriana Kramarić, glumili su: jelena Miholjević, Mladen Vasary, Hrvojka begović, Dunja Fajdić, Mladen Vujčić, Ivana Boban, Franka Meštrović.

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. "Ardura" je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno. Redateljica; Katja Šimunić, dramatizacija Sanja Lovrenčić, tonmajstor: Dubravko Robić, glazbena urednica: Adriana Kramarić, glumili su: jelena Miholjević, Mladen Vasary, Hrvojka begović, Dunja Fajdić, Mladen Vujčić, Ivana Boban, Franka Meštrović.

Ugledni skladatelj Viktor, koji radi u Nizozemskoj i Hrvatskoj, dolazi za vrućega ljeta na otok kako bi napisao glazbu za Shakespeareovu Oluju. Dok pokušava uhvatiti glazbu koja titra na otoku, osluškuje priče koje ga okružuju – priče starosjedilaca, gospođa ispred slastičarnice, mlade žene koja iščekuje povratak supruga pomorca, mladića i djevojaka na plaži, arheologa koji istražuju uvalu, parova koji se svađaju, maturanata koji se zaljubljuju i drugih živopisnih likova koji ljeti nastanjuju otok. Njegova se priča poput niti isprepleće s drugima i sve one tvore gustu mrežu u kojoj su ulovljeni događaji iz sadašnjosti i prošlosti, kratkotrajni uzdasi ili dugotrajna pamćenja. Tražeći inspiraciju, Viktor i ne sluti da se nalazi na Arielovu otoku, koji se upleće u živote junaka u godini kada dočekuje vilinsku kraljicu Titaniju. Ardura pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a Sanja Lovrenčić spojila je kroz priče o Viktoru i Arielu sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku. "Ardura" je roman u kojem priče mnogobrojnih likova svjetlucaju baš kao što svjetluca i more, dugotrajno i nezaboravno. Redateljica; Katja Šimunić, dramatizacija Sanja Lovrenčić, tonmajstor: Dubravko Robić, glazbena urednica: Adriana Kramarić, glumili su: jelena Miholjević, Mladen Vasary, Hrvojka begović, Dunja Fajdić, Mladen Vujčić, Ivana Boban, Franka Meštrović.