Svi podcasti Istinomera na jednom mestu
Šta se dešava u Kosjeriću i Zaječaru pred izbore 8. juna? Kakvi su izborni uslovi – i mogu li biti još gori? Zašto su za vladajuću stranku svi izbori „sudbonosni“? I zbog čega se odlaže raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora? U novoj epizodi podkasta sa Rašom Nedeljkovim, programskim direktorom Crte, razgovaramo o pritiscima na birače, zloupotrebama ... Dalje
Otac Ćacilenda kaže da će u svakom mestu napraviti barem po jedan ćacilend, megakonstrukcije kojima se dosad dičio više ga ne ispunjavaju, kako se to kaže, nastrešnica u Novom Sadu pala, nova železnička stanica prokišnjava, Beograd na vodi takođe ga je kao autora idejnog projekta razočarao, i tu se odvaljuju neka stakla, curi na sve ... Dalje
Kako su i zašto studenti postali „blokaderi foteljaši“? Kako izgleda organizovana akcija diskreditacije studenata u provladinim medijima? Koje spinove protiv studenata su plasirali vlast i njoj bliski mediji u proteklih šest meseci, koliko traju studenstske blokade i insistiranje na odgovornosti za pogibiju 16 ljudi u padu nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu?
„Ne pitaj šta Srbija može da učini za tebe, za tvog zeta i za tvog sina, nego pitaj šta bi ti mogao da učiniš za Srbiju!“
Zašto je gradnja puteva najčešći i najefikasniji spin vlasti? Kako se komunicira činjenica da gotovo nema infrastrukturnog projekta koji je završen na vreme? Koliko se povećava cena gradnje dok radovi kasne i po nekoliko godina? Kako se preko izgradnje puteva pravi kult ličnosti predsednika Aleksandra Vučića?
Dekan se nije poput direktora slavne novosadske gimnazije oslanjao na snagu vere, nego na snagu žandarmerije, i gle, dobro beše veoma!
Blokada RTS-a predstavljala se kao „teror“, „terorizam“, „talačka kriza“, „nasilje“, „državni udar na RTS“, a studenti se targetiraju kao „nasilnici“, „najgori antisrpski ekstremisti“, „pomahnitala rulja“, „siledžije“, „takozvani studenti“.
Nadam se da je prevodeći sa ruskog naš vlasnik bio usredotočen više nego kad je čitao pismo osmogodišnjaka, gde mu se od imena Novaka Đokovića pričinilo da piše Nikola Jokić.
Mene svrgnuti znači počiniti rodosvrgnuće, jer ja – više nego svi pobunjeni studenti, profesori, dekani i rektor zajedno – volim svakog pravog Srbina, svaku meni lojalnu Srpkinju, o Srpčadi da i ne govorim!
Predsednik Vučić je proudly izjavio da će 28. marta Beograd biti poprište najvećeg skupa njegovih pristaša, vernika, obožavalaca i vazala, kad, neće se istorija desiti kad je rečeno, nego kad joj bude suđeno, biće to trodnevni trijumf, pod radnim naslovom „April u Beogradu“, koji će svima pokazati ko je u Srbiji voljeniji: odmetnuta studentarija ili ... Read more
Naravno da bi Đinđić, da je živ, sigurno bio u Ćacilendu! Pa ko ne bi voleo da se sretne sa pripadnicima jedinice koja ga je ubila!?
Sve što vidim oko sebe i sve što dopire do mene mogu samo ovom rečju da obuhvatim. Ona istinabog iziskuje genitiv: uoči čega? – Pa uoči svega: uoči svega što bi moglo da se desi, uoči svega lepog što bi trebalo da se dogodi, i uoči onoga do čega nipošto ne bi smelo da dođe.
Mnogi predsedavajući bi spontano uzviknuo „prekidam ovo“, ali naša predsedavajuća imala je jasan zadatak da sve zakone usvoji, pa bilo dima i više nego u bici kod Vaterloa: nećemo danas imati pauzu za ručak, više vrede pedeset zakona nego dvesta obroka pojedenih navrat-nanos, danas ima da se predlaže i da se usvaja, a ješćete kad ... Read more
Običan sam čovek, kao i bilo ko od vas koji mi niste ni do gležnjeva!
Tri mudraca su sa Istoka, gde god ovaj bio, došla pešice, studentski, da se poklone Isusu, tri domaća mudraca takođe su se poklonila svom božanstvu: vređajući mirne sugrađane dospeli su na internet i u medije, pa će na njima odmoriti oči onaj koji je u njima i rasplamsao blagosloveni žar.
Svaki je razgovor lekovit, pogotovo kad sam ja učesnik, ili još bolje moderator (u solilokviju sam dosegao vrhunac, kail sam da se okrenem drugima, jer pametan čovek uči i od onih koji mu ni po čemu nisu dorasli!).
Kao što su se desetine omladinaca smenjivale čuvajući danonoćno grafit sa likom Ratka Mladića, tako će novobdelci da drežde pored da ne kažem čega.
Sa predsednikom su – ako se partijsko članstvo i ospe, ili ispadne verolomno – još uvek lojalisti i Jelena Milić.
Naš vlasnik koji je od prijatelja Anglosaksonaca naučio da nema na svetu besplatnog ručka, i koji razume samo jezik kupoprodaje, potplaćivanja, pretnji i ucena, mora da je zapanjen koliko je njegovih podanika spremno da radi nešto posve besplatno, nauštrb svog komfora, a radi vraćanja zajednice na put razuma, istine i zakona.
Kao što čovek misli da mu pripada kvalitetnija rodbina, tako i vladar smatra da mu pripada kvalitetnija omladina, poput njegovog komsomola od kojeg je uzaman tražio da mu slobodno saopšte makar jednu primedbu na njegovo svevlašće.
Noga je, nagazivši gas, računala da će probijanje kordona biti lepo primljeno ako glas o tome bude dopro do ušiju svetlog cara!
Zar sukob premijera i predsednika nije znak i dokaz o podeli vlasti?!
Dok razbolevše se društvo bespomoćno gleda unaokolo gubeći svakim danom nadu u oporavak, jedan čovek pomno prati izvješća o vlastitoj poštovanosti i voljenosti, čita to sa, za mene, zastrašujućom usredotočenošću.
Život. Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako beše lep, nad vodama dubokim nekim, kao Mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most.
Za lično mene otkriće Dubravuške ravno je otkriću, umalo ne rekoh otkrovenju litijuma.
Vozila koja su fabrički ofarbana u crveno biće prefarbana u plavo, a novi autobusi, tramvaji i trolejbusi biće kupovani samo ako ih fabrike proizvode u nijansi plave koju su ljubili svi Nemanjići, Grad će u te fabrike poslati pedesetoro ili stotinu istoričara, heraldičara i autolakirera da nadziru proces farbanja i lakiranja.
„Dogodine kod Džareda!“ tj. mister Kušnera, koji dobi zdanie Generalštaba da na njegovim možda i radioaktivnim razvalinama sazida hotel kakav nemaju ni države mnogo razvijene od naše.
Ono što želi sebi, da mu se podanik vrati, isto to želi i svom pobratimu Lukašenku, koji bi mu zaista mogao spočitnuti: „Ti dobi Serjožu od Hrvata, a ja ne mogu da dobijem Andrejku od tebe!“
Nisu li podvorenjem direktoru CIA-e KGB, kineska i evropska obaveštajna služba dovedene u neravnopravan položaj?
Slavni vod st. vodnika Lončara još nije bio u akciji, a Vrhovni komandant diže elitnu brigadu.
Predsednikova opsesija da protesti (protivu njegovog jednovlašća i svevlašća) imaju kao krajnji – ili kao prvobitni – cilj, da predsednik Republike bude ubijen, netačna je i vređa svakoga od nas koji smo, na primer, 10. avgusta bili na Terazijama.
Sudija koji spase jednu novinarku spasao je celo novinarstvo.
Najboljost je, kako sam u više navrata već kazao, jedna od ne znam koliko opsesija predsednikovih, pa to merilo važi i kad je reč o narodovom zdravlju, ali i o zdravlju u životinjskom i biljnom svetu, a čiji će primerci živeti ili pokušavati da prežive nakon 2026. godine, kad će vlasnik litijuma sa svitom pustiti ... Dalje
Novi brat i prijatelj Srbije poslao je svojim poslodavcima i dobrotvorima izveštaj takav da će naš vlasnik dobiti neku evropsku nagradu, koja će možda za lično njega biti i ustanovljena.
Litijum je najskuplja srpska reč – čekam da prorok sa zakašnjenjem obznani.
Dobili smo diverzanta koji kasni šezdeset godina, i koji neće lično minirati most stavljajući mlađani život na kocku, ali bi da bude upamćen kao neko ko je nemačkom fašizmu zadao poslednji udarac.
Državina pakost samo je prividno namenjena Feđi Štukanu: preteća poruka poslata je nama koji nemamo kud da budemo deportovani.
Poštedeću vas, koliko uzmognem, onoga što ste videli na takozvanim izborima, gde je toliko naše braće i naših sestara panično istrčavalo iz čestitih i prezakonitih kol-centara, članovi vladajuće partije, volonteri i domaći plaćenici trčali su glavom bez obzira što dalje od ljubopitljivih i zapravo indiskretnih opozicinoara (“Šta radite to tu!?”), noseći kutije, zadihani kao majke-kengurice ... Dalje
Obraćanje Porfirijevo u ime Vučića jeste reklamacija Tvorcu – učtiva i ponizna, ali i jasna u svojoj iskrenosti – što svet ima toliko mana i naopakosti.
Zorica Marković, estradna i rijaliti umetnica, ne znam je li zapušila nos kad je izvela uskršnji skok u bazen tokom najradosnijeg fruštuka kod Jovane Jeremić.
Kako, molim vas, neko ko nije bio u ratu može počiniti ma i standardni ratni zločin, a kamoli genocid!
Istorijska nepogoda vratila nam je neprežalnog Vuka Jeremića, otrgla ga je od njegove profesorske međunarodne karijere i od nauke kojoj će tek dati mnogo toga vladar je prihvatio da mu Vuče bude lični kurir.
Ako vratimo smrtnu kaznu, vratimo i tradicionalne načine pogubljenja, i učinimo te svetkovine javnim: taj i taj monstrum biće raščerečen u Beogradu na vodi tad i tad, pristup besplatan!
Plansko i masovno premeštanje birača tamo gde su vladaru potrebni njihovi glasovi ekstremno je zakonito: pa zašto imaš vlast ako ne možeš da rukovodiš resursima onako kako tebi odgovara!?
Da li bi neko ko radi tako mnogo i toliko dušekorisno, kao što radi naš vlasnik, imao uopšte vremena da se ma i nakratko razonodi družeći se sa kriminalcima, ili pomažući im štaviše u njihovoj da kažemo struci?! Naravno da ne!!! Kriminal traži celog čoveka!
Ne jednom sam se okomio na estradu kao na stecište umetnika korumpiranih vlastitom zabludom da njihovo blagostanje zavisi od vlasnika naše nesrećne nastambe: samo da bi cupkali u predosadnom besomučju najluđe noći na televiziji, prave se da ne vide kako žive u naopakoj državi, samo da bi bili članovi žirija prenebregavaju državin zulum i reketiranje ... Dalje
Dobrodošli u zemlju košarke je i tačno i netačno, kako kad, ali slogan “Dobrodošli u zemlju nepravde” – to bi važilo u svakom trenutku.
Hvala delfinima što su posrnuli u kvalifikacijama, uštedeli ste našoj sirotoj materi koliko miliona? Naša premila i preširokogruda vlada utrostučila je premije za osvojene zlatne medalje…
Ako opozicija nešto predloži mi ćemo biti protiv, pa makar bilo predloženo da se minutom ćutanja ožali jedan prevremeno i nasilno prekinut život, v takom by sluchae poslanici bili kolektivna, unapred i nepokolebljivo zainaćena Milojka kojoj muž ili neki drugi muškarac politički nekorektno i prostački kaže da ne jede ono što se ne jede, a ... Dalje
Eto, i to je moj slogan, koji će, nadam se, krasiti mnogu fasadu, zid i stubove mostova, jedino bih molio da po Nacionalnom stadionu, kad vam ga budem predao kao svoju zadužbinu, ne pišete grafite, čak ni o Mladiću, ili o Putinu.
Ako će novopodarene tablice, dugoročno gledano, pomoći da se broj Albanaca na Kosovu smanji, što naravno da je poželjno, i korisno, i za Srbe, i za Albance, i za zemlje EU, daleko joj lepa kuća, kažite to slobodno, pa vi ste jedini imali kuraži da kao ubogi gradonačlnik tužite vladara, i vaš predmet je preko ... Dalje